Mir vam!
Dragi dječaci i djevojke, Bog me šalje ovdje da vam pomognem, blagoslivljavam vas i vodim vas sigurnom stazom koja vodi k njemu. *Molite se, molite da Sveti Duh prosvijetli vas i daje vam snagu da svjedočite s vjerom, s hrabrošću ljubav mojeg Sina Isusa i njegovu svjetlost svih vaših braće. Djeco, uvijek sam blizu vas. Ja, vaša Majka, želim ispuniti vaša srca Bogovim mirom. Ovdje sam sa milostima koje mi Bog dopušta dati vam. Otvorite svoja srca sve više Bogu i vaše obitelji će uživati u blagoslovima Neba.
Bog je danas dao veliku milost s mojim prisustvom ovdje. Jednog dana ćete razumjeti razlog za ove majčine riječi moje. Došla sam da blagoslivljavam vaš grad. Hvalite Boga za ovaj veliki dar. Blagoslovim vas: u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Amen!
Djevica je prije odlaska rekla mi:
Sine moj, moli se, moli se. Ne gubite srca i vjeru. Bog želi spasiti sve vaše najgublje i udaljene braću i sestre. Dopustite Gospodinu da vas koristi za širenje njegove poruke ljubavi. Kad govorite o mojim porukama svojim bratom, to utješuje i Srca mojeg Sina i Majčino Srce. Uvijek vam pratim i blagoslivljavam vas. Hvala vam na vašoj dostupnosti. Molite za oprost grehova da biste bili svi Bogovi. Mir vam i vašoj obitelji.
(*) Vjera upućuje inteligenciju prema Stvoritelju svih stvari, onom koji je beskrajno veći, viši i dostojniji ljubavi od svega toga. Vjera omogućava poznavanje atributa Boga, ukazuje na sva ona što je učinio za ljudi i sva ono što mu ljudski duh dužan. Ovim životom vjere, duh se diže iznad prirodne aktivnosti, iako bez odvajanja od nje.
Na ovom novom horizontu koji im Vjera otvara, prirodni snagovi duha nalaze mnogo novih elemenata za svoju djelatnost. Ova aktivnost, kojom se duh unutarnje primaje sadržaj Vjere, sastoji se u meditaciji. Ova aktivnost postaje življom, lakšom i plodonosnijom ako Sveti Duh animira i uzdiže ljudski duh, koji tada osjeća sebe u rukama više sile koja ga prosvjetljuje; do te mjere da mu ne čini se njegova aktivnost, nego božansko objavljenje koje ga poučava.
Ono što je duh postigao meditacijom, na jedan ili drugi način, postaje njegov trajni posjed. To predstavlja mnogo više od blaga skladišta nagomiljenih istina koje se mogu povući iz pamćenja kada je to potrebno. Duh - u širokom i objektivnom smislu, ne samo inteligencije već i srca - upoznaje Boga kontinuiranim pažnjom, poznaje Ga, voli Ga.
Znanje i ljubav su dio njegova bića, kao i odnos s drugom osobom s kojom se već dugo živjelo i ima intimnost: ljudi poput njih više ne moraju tražiti međusobne informacije niti razmišljati o jedni drugome da bi se upoznali i smatrali dostojnim ljubavi; između njih više nema ni potrebe za riječima. Tako trebamo zamisliti odnos duše s Bogom, nakon dugog vježbanja u duhovnom životu: ona više ne treba meditaciju da bi naučila poznavati i voljeti Boga - već je završila putovanje, već odmarajući na postignutom cilju. Čim se stavi u molitvu, već je s Bogom i ostaje s Njim kroz ljubaznu predaju. Bog više cijeni vaše šutnje nego riječi. To zovemo stečenom kontemplacijom. Ta vrsta kontemplacije jest plod mnogo samopregrađivanja, potaknuta i održana mnogim milostima. Mi dugujemo Božjoj milosti prije svega proglasavanje poruke vjere, istinu objavljenu od Njega, kao i snagu da surađuju s našom slobodnom odlukom: bez pomoći božanske milosti molitva ili meditacija ne mogu biti ostvarene.
Predaja u molitvu, pak, i vrijeme koliko provodimo u stečenoj kontemplaciji zavisi od nas. Kontemplaciju - sličnu mirnom i ljubaznom predaji Bogu - može se smatrati oblikom Vjere. To je najviši stupanj života vjere koji se može postići vlastitom aktivnošću, pod uvjetom da je ispunjen njen logički niz: predaja svoje volje Božjoj volji i usklađivanje svih djelovanja s božanskom voljom.