ponedjeljak, 16. listopada 2017.

Pismo Ane Nebeskomu Ocu.

Danas, 16. listopada 2017., želim vam napisati pismo, dragi Nebeski Otče, jer osjećam potrebu da sve isprijem iz srca.

Nadam se da ću naći početak, jer želim ti otvoriti srce. Sve što me tlači, želim vam reći. Znam i da ste dobri slušatelj. Moje je srce tako teško i ne znam kom još sve to ispričati onome ko može tako dugo slušati.

Vi ste najstrpljiviji, ljubazni i nježni otac kojeg bi čovjek ikada mogao željeti. Volim vas, a ne mogu vam reći koliko nemogučno volim vas. Uvijek ste imali uho za mene i nikad niste prestali me voliti, čak i kad sam ja sama nije znala što raditi.

Znam da patim od anksioznosti i paničnih napadaja već mnogo godina i ne znam kako se pomoći. Također ne želim opterećivati druge tim i iscrpiti ih. Znam sve što sam ikad htjela učiniti je pomagati.

Ove poruke koje sam pomoćima proširila drugim nisu samo istine, Vaše istine, nego i pratili su me na njihovom ponekad tako teškom životnom putu. Čula sam riječi koja dolaze od vas, ne od mene, znam to. Nisam uopće sposobna formulirati takve riječi i zapisati ih na papir. Sada je više od 5 tjedana prošlo otkako nisam primila nikakvih poruka nakon svetih žrtvenih misa.

Sveta Žrtvena Misa uvijek mi je bila tako dragocjena, postala je moj eliksir života. Hranila sam se njome. Znam i da bih mogla moliti mnogo krunica za redom. Pomogle su mi jer sam bila tamo svim svojim osjetilima. Danas mi nedostaje to. Blagoslovljena Majka plače zbog mene? Je li ovo istina? Ne želim je tužiti, ali uzimam svjetsku misiju ozbiljno. To je tako važno za sve nas.

Što ima danas u ljudima ako ne nađu Vas, dragi Nebeski Otče? Traže vas i žele od svećenika da im pomognu. Žao mi je, ali svećenici više nisu u istini danas. Sveta Žrtvena Misa, a ne zajedništvo koje oni prakticiraju, uzima im snagu. Žele promijeniti se i ne znaju zašto ne mogu to učiniti. To je često dugačak put dok netko nije okrenuo Trijedinom Bogu koji sam može pomoći. Nije uvijek lako naći pravo odredište. Put je ponekad dug i kamenit. Mnogi ljudi, a i svećenici, idu pogrešnim i zabludjenim putem i ne znaju što učiniti.

Trebalo bi da počnem od sebe, možda kako je to moglo počeći? Žao mi je, ali ne znam o svom unutarnjem životu. Tada bih se vjerojatno bolje pomogla samoj sebi. Imam takvu veliku želju za sigurnošću. U tebi je sigurnost koju bi trebala naći. Vi ste ovdje, samo ja vas ne vidim. Ali znam da nikad ne ostavljate nijednoga onoga tko vama pozove u potrebi. Ja sam u potrebi, dragi i nježni otče, i ništa više neželim nego osjetiti vašu blizinu. Gdje se možete naći? Reci mi to. Čekam na vaš odgovor.

Jednom, u velikoj teskobi, vidjela sam te na nebu i to je bilo nešto čudesno što još uvijek danas nemam vjeru da je istina. Pomoć mi je bila i više nisam bila sama. Ali danas ne mogu pronaći nit do tebe? Gdje si ti, moja ljubavi, moj dragi? Niko te u ljubavi ne može nadmašiti jer nikko nema takvu neverovatnu ljubav da je daje. Sam mi daj malo one ljubavi koju nemam osjetiti. Ali u srcu znam da sve dolazi od tebe. Ništa nije slučajno, sve dolazi od tebe, sve, samo dobro. Volit ću te, moja snaga. Samo kada sam jaka to može doći samo od tebe.

Ja sam slaba i grešna stvorenje Ali ti znaš da ne želim uzeti nikome bol. Ni pastoru Lodzigu koji mi stvarno čini mnogo problema. On uvijek želi biti tu a ipak je sada tako bespomoćan. To me boli. Ti si mi stavila i Moniku uz mene i ona je tamo. Ona radi svaki posao, bez obzira koliko joj je teško, a ipak ima bolove i probleme sama za sebe. Ne želim opterećivati nikoga a ipak to činem. Uvijek moram pričati o svojim paničnim napadima kako mi je loše jer ne mogu s njima upravljati. To bih tako voljela. Strah dolazi iznutra i ne znam kako se nositi s tim. Ne možem biti sama. Ovo nađe stresno za mene a i za druge. Ti se toliko trudiš sa mnom. Sve ovo ne može biti uzalud.

Treba li da ispovijedam? Osjećam kao da sam puna grehova, a ipak ne mogu promijeniti ako ne znam što mogu donijeti radost i ne mogu sebi donijeti radosti. Gledam napolje i sve je tako tužno i sivkasto, unatoč tome što jesen ima mnogo lijepih strana, samo lišće u ljepotnim bojama a sad poslije ljetnih dana puni sunca. Ne vidim li to da ti, dragi oče, pripremaš za mene? Da sam oslijepjela za tvoje ljepote? To ne može biti. - Uvijek sam mogla uživati u tome.

Draga Katharina, ako bi znala koliku tužnju imam po tebi jer smo zajedno proveli 30 godina i dijelili radosti i tuge. To je bilo dugo vrijeme. Sada li sve to presječeno? Trebalo da više ne bude? Ja jednostavno ne znam što s tim? Voljela bih tako mnogo znati uzrok kako bih se mogla pomoći. Mi smo uvijek mogli razmijeniti sve jedno drugome. To je bilo lijepo vrijeme. I mi smo morali proživjeti puno teških stvari zajedno i uspjeli smo to učiniti s ujedinjenom snagom. Nekako smo opet postali jasni.

Sada gledam na našeg dragog svećenika Lodziga. Koliko mi se sviđa. Ne želim mu nanijeti bol a ipak sam bila često neistraživa s njime. Žao mi je zbog toga. Molim te, oprosti mi i moju neistraživost. Također uvijek željela bih biti uz tvoju stranu i pomoći ti. To je zaista moje želja za tebe. Znaš li da me sviđaš i nedostaješ mi kad nisi tu? Oni su prst koji pokazuje na nebo, to jest čovjek Božji koji je blisko povezan s nebesima a posebno sa Nebeskim Ocem kroz mnogo molitve. Voljela bih nastaviti ti pričati sve i bi si vrlo radostan zbog napretka ako bi postojala radost koja ostaje. Možem zamisliti tvoju radost, već sam je iskusila. U 13 godina života zajedno u vjeri dijelili smo mnogo jedno s drugim. Sada smo zaboravili sve na to. Ne može biti kraj nakon svega.

Namjeravam učiniti najveći napor i pomoći. To uvijek izaziva nove probleme za mene. Ne znam otkud dolaze. Da sam samo mogla sebi pomoći vjerom. Postala sam tako slaba a ova slabost me ubija.

Samo Nebeski Otac zna za tugu ljudi i može je olakšati. "Znam o najmanjem pokretu u tvome srcu, moje dijete. Dođi k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas osvježiti sve.

Potreba ne nestaje, iako napravim najveće napore da pišem svašta iz srca.

Imam tako mnogo dragih ljudi oko sebe koji mi stoje uz stranu. Da li sam sad postao nezahvalan? Ne želim biti, ali zahvalno gledam unazad na mnoge godine. Sve je dar s neba. Da samo znam odakle početi? Moralo bi postojati nešto što me zbunjuje? Gdje činem grešku koju bih mogao ispraviti? Gdje su moja nesigurnost? Jeli u prošlosti ili u sadašnjosti? Ne znam o sebi.

Ako nastavim pisati, možda će mi doći na um. To su i podsticaji za razmišljanje koji dolaze iz mog srca, jer Isus Krist prebiva u mom srcu, kojeg primam svakodnevno tijelom i duhom te božanstvenošću i čovječanstvom. Sigurno ovo ne može ostati bez odgovora? Gdje si ti, moja najdraža blagost? Ništa me ne može nadmašiti u životu. Moj život pripada samo tebi.

Dragi Pastor Lodzig, možda mi sada pomogneš naći put k sebi? Čekam odgovor jer život mora nastaviti, ne može stajati. Tako sam nemiran i ništa me ne može vratiti u moj običan mir. Tko mi sad zaista može pomoći.

Znaš, najdraži Isuse, da mi je potrebna tvoja pomoć i sigurno jeste.

Kao što si čuo, otac Lodzig kaže da provedem pol sata pred tabernakulom u kućnoj crkvi. Ne želim biti sam. Želio bih tako mnogo doći k miru. To je moje najveće željelo ikad.

Nažalost, ove riječi na papiru nisu mi dale mir koji sam želio. Ali sad slušam savjet gospodina Lodziga i nadam se da neće propasti. Tada sam još očajniji. Ne želim toga, jer bi trebalo pomoći mi. Ništa ne može poći naopako tamo, jer je Isus s meni u tabernakulu.

Evo ti, najdraži Isuse, bio sam s tobom pred tabernakulom. To je tvoj dom gdje nas čekaš. Ali i ja te volim. Ne mogu zamisliti da bih mogao živjeti bez tebe.

Predala sam se, kao uvijek, svojim brigama. Možda od sebe previše tražim da sve ostavim odmah. Sva briga bi trebala biti gotova odmah. Ali nisu. Da li moram biti potpuno razočaran? Samo ja ne mogu naći tebe? Ali ti kažeš, tko me traži on će i naći mene. Tražim te i ne mogu te naći. Gdje si Ti, moj najdraži Isuse? Želiš li ući u moje srce? Čekam s velikom strpljenošću za tvoju pomoć? Tko mi sad zaista može pomoći? Samo ti, moj najdraži Isuse, možda stajati uz mene. Želim biti tvoj. Nikako neka nitko zauzme moje srce osim tebe samoga. Tviji ću biti, u životu i u smrti.

Moj dragi Isuse, pomozi mi iz ove depresije. Želim otkriti te i biti s tobom. Kako je lijepo tvoje lice. Kako su lijepi tvoji oblici. Zamišljam sve ovako, jer želim biti s tobom a moja žudnja za tobom raste od dana u dan.

Kako bih voljela primiti tvoje poruke opet i ljudi čekaju na to. Ne vidiš li, moj Spasitelju? A naša draga Nebeska Majka voli svoje djece Marije i želi ih sve dovesti k tebi. Dovodi ih pred tvaj tron i nudi njihove tuge. Zatim ti sigurno ne možeš odoljeti? Koliko briga imaju ljudi danas a kako su pogrdno gledani danas kad te vole i govore o pravoj katoličkoj vjeri. Žele izlijati svoje srca a nitko ih ne sluša.

Ne, oni su prezreni i samo žele da svi ljudi nađu tebe i žive u miru s tobom. To je najžarčija želja svakog čovjeka živjeti u miru.

Kako je dobro objaviti ljubav ljudima. Raduju se kad su oni koji vjeruju i mogu podijeliti svoju vjeru s njima.

Željela bih predočiti ovu ljubav ljudima, jer osjećaju da su sami sa svojim brigama. Prenijeti pravu ljubav je veliko dobro koje ljudi čekaju s žudnjom.

Kako bih voljela pomoći svim ljudima u ovoj trenutnoj zbrci. Ne znaju jednog i traže u drugim religijama. Sigurno te neće naći tamo. Ali oni su tako uznemireni da često ne znaju komu se obratiti. Tvoja ljubav im, žalostno, nije prenesena a to bi bila njihova prava pomoć.

Molim te, dragi Spasitelju, budi s ljudima koji Te traže. Nedostatku ti u svakoj situaciji. Njihov nedostatak ljubavi koju samo ti, moja ljubavi, možeš im dati.

Volim te i ne želim se okrenuti od tebe jer znam da si me nije zabavio ali tvoja ljubav nikad ne prestaje.

Isuse, kad sam s Tobom sve mora biti jednostavno. Ti uzrokuješ sve što se događa čak i ako ljudi misle da to oni čine sami. Uzrokuješ sve u njima. Mi nismo tvorci, ti si Gospodar nad životom i smrću.

Da bi samo ljudi mogli iskustviti da se prava ljubav može naći samo s tobom. Ljubav bez kraja to je tvoja volja.

Sve, cijeli svemir ti pripada. Sve je bilo divno uređeno i ništa nije bilo u neuredu. Ljudski su zlouporabili tvaj divan svijet i unijeli zbrku u njega. Priroda i također životinje sve je bilo u divnom redu pri tvojoj stvaranju.

Da bi samo ljudi više slušali riječi Biblije. Tada bi se mnogo olakšali u svojim životima. Jer kad ne obaziru na ove riječi, oni sami teže svom životu bez da to shvate. Zapovijedi su olakšanje za svakoj život. Kad ljudi prekrše zapovijedi onaj grijeh više ili manje.

Ali žalostno ljudi misle da je život podnosiiviji i lakši ako se može uživati u svijetu. Suprotno je to slučaju. Kad se uživa puno u trenutku onda je lako. Samo nakon toga sve postaje teže. Ljudski ne žele biti istinito.

Zato i Sakrament Pokore jest važan sakrament da bi se vratilo normalnosti i obavezalo se da neće griješiti u budućnosti. Najprije mora postojati svjesnost.

Naš dragi Isuse znao je da kao slabi ljudi potreban nam je ovaj sakrament da nas očisti od krivnje. Samo u svetiteljskoj milosti čisti smo i uzimamo odluku poštovati ljubav Kristovu u budućnosti i više ga ne uvrijediti.

Ali jer smo slabi ljudi, uvijek će se dogoditi da nam je potrebna ispovijest. Može se reći i da Isus Krist želi ponovno sjediniti sebe sa ljudima nakon svake ispovijesti. Vidi da su ljudi srećni samo kada odluče ne griješiti. Nesretni smo zbog svojih grijeha i često toga ne primijećujemo. Ali ljubav Kristova čini čovjeka ponovo čistim poslije ispovijedi. Osjeća se ponovno sjedinjenom sa Božjom ljubavlju.